Iz medija

Otvaranje 59. sezone u HGZ-u, 9. listopada 2012.

 

…jer smo svjedočili zvukovnoj raskoši, nesputanom zanosu muziciranja, vrhunskom oblikovanju glazbenog materijala, jednom riječju, prazniku za uši u interpretaciji tog remek djela Čajkovskog. Bila je to briljantna prezentacija Zagrebačkih solista, koji su samo dan kasnije bez ikakvog straha mogli nastupiti pred zasigurno iznimno senzibiliziranom pariškom publikom.

 

Zvonimir Bajević, Sedam dana glazbe, HR3

 

Koncert s Ivom Pogorelićem u KDVL, 03. prosinca 2011.

 

“U ansamblu uz čvrstu bazu koju uz koncertnog majstora čine iskusni solisti kao što su violinisti Karlo S. Fio i Mislav Pavlin, violist Aleksandar Milošev, violončelist Zlatko Rucner i kontrabasist Mario Ivelja, ima dosta mladih glazbenika, koji se redovito iz koncerta u koncert izmjenjuju i propituju kako bi unijeli dodatnu svježinu i dali dodatnu snagu ansamblu. Rezultat je punokrvni ton, kompaktnost i profiliranost dionica, široki dinamički raspon s impresivnim pijanom, a u konačnici je nadasve precizno i zanosno zajedničko muziciranje. Zadovoljna publika izmamila je još jedan popularni dodatak – stavak iz Holberg suite Edwarda Griega.”

 

Višnja Požgaj, Klasika.hr (kliknite za puni članak)

 

“Svakako je vrijedno da Zagrebački solisti ponovno uspostavljaju suradnju s vrsnim solistima svjetskoga glasa, kakav je hrvatski pijanist Ivo Pogorelić, jer povijest ansambla poznaje nastupe s vrhunskim međunarodnim interpretima. Solist i ansambl višekratno su izlazili na poklon potvrđujući poznatu činjenicu da je Ivo Pogorelić umjetnik koji kod zagrebačke publike nema konkurenciju kada je riječ o iskazima divljenja i omiljenosti. Četiri opsežna stavka Serenade Čajkovskog [...] prezentirali su Zagrebački solisti do te mjere strastveno i briozno, podatno u Valceru i senzibilno u Elegiji, da ih se s pravom može uvrstiti u sam vrh gudačkih ansambala i na svjetskome planu. Doista, željeli su uvjeriti u svoju spremnost za međunarodnu konkurenciju i u tome nedvojbeno uspjeli. Poput lahora nježna sordinirana piana i snaga zaključnoga fortea oduševili su slušatelje i pljesak je bio spontan i dugotrajan. K tomu još i dodatak, uskovitlani Preludij iz Griegove suite Holberg i svi su, glazbenici kao i njihovi slušatelji, očito itekako zadovoljni napustili Veliku dvoranu.”

 

Zdenka Weber, Vjesnik (kliknite za puni članak)

 

“U savršenom dosluhu s ansamblom stvoreni su bili dojmljivi momenti koji su težili u beskonačnost. [...] Do punog je izražaja ansambl uspio doći u drugom dijelu koncerta, što su ga ispunili zvukovi dopadljive Serenade za gudače Petra Iljiča Čajkovskog. Izlažući preglednu strukturu cikličnog četverostavačnog obrasca, izvedba je u rukama Solista zračila rokokoovskom ležernošću s izraženim romantičkim gestama na prikladnim mjestima. Kontrastni stavci, koji su donijeli paletu raspoloženja od elegičnoga do ludičnoga, dali su Zagrebačkim solistima povoda da iznesu zaokruženu interpretaciju kojoj nije nedostajalo onog pozitivnog naboja što postaje pokretačem glazbenoga izlaganja. Dugim pljeskom publika je od ansambla izmamila dodatak, popularni prvi stavak iz Holberg suite Edvarda Griega. Time je bio završen ovaj “neplanirani” koncert u okviru ciklusa Lisinski subotom. Neplanirani se izlasci (gotovo) uvijek pokažu kao najbolji!”

 

Hrvoje Beban, Jutarnji list (kliknite za puni članak)

 

Prvi koncert sezone, 29. studenog 2011.

 

Intervju s Marcom Coppeyem povodom otvaranja koncertne sezone (Ana Baron, Jutarnji list)

 

“Gost, u ovom slučaju publika, svakom je pravom domaćinu svetinja, a to nije izuzetak niti kod Zagrebačkih solista, koji u posljednje dvije sezone svoj koncertni repertoar i sviračko umijeće nastoje dovesti do razine vrhunskih delicija kakve pravi gost i zaslužuje od takvog domaćina. Teško breme, koje je godinama opterećivalo i na neki način ukazivalo koji je jedini pravi put povratka slavnim vremenima, pretvara se u posljednje vrijeme u slatke brige, koje su eto odjeknule i izvan naših prostora i ponovno izazvale zanimanje najviših glazbenih krugova. […] Priznanje je to današnjem mudrom i ispravnom vodstvu Zagrebačkih solista koji su put povratka odlučili tražiti otvaranjem najtalentiranijim mladim glazbenicima, te nesumnjivo zrelim i provjerenim solistima kojima glazba još uvijek predstavlja najjači i najiskreniji izazov. […] O Schönbergovoj Preobraženoj noći, op. 4 zaista ne treba previše promišljati, jer je izuzetna interpretacija Zagrebačkih solista još jednom to djelo predstavila kako mu i dolikuje, kao jednom od bisera koncertnog repertoara. Pritom treba naglasiti znalačko komorno muziciranje, briljantne solističke nastupe članova Solista i njihovu potpunu sinergiju s glazbenim materijalom, što je Coppeyu omogućilo da sigurnim i doista potrebnim gestama posao dirigenta svede na najvažniji aspekt, samo značenje glazbe i njegovo donošenje u punom svjetlu. Izvedbe prvog dijela večeri također su oduševile od svojih početnih taktova pokazujući u svevremenskoj Mozartovoj Maloj noćnoj muzici intonacijski sklad, prozračnost zvuka i lakoću pokreta Ansambla. […] Bilo je to doista otvorenje sezone kakva dolikuje reputaciji i naslijeđu našeg najuglednijeg ansambla.”

 

Zvonimir Bajević, Sedam dana glazbe, HR3

 

“Mala noćna muzika, kojom je otvoren koncert, u izvedbi Zagrebačkih solista djelovala je delikatno, izvedena s mnogo pažnje usmjerene prema dinamičkom nijansiranju. [...] Ansambl je odlično reagirao na Coppeyjeve poticaje, a vrhunac ove izvedbe bio je drugi stavak Koncerta, u kojem su do izražaja došli Coppeyjeva muzikalnost i osobnost. Za razliku od prvog, u drugom dijelu koncerta svakako je bio potreban dirigent, jer su na repertoaru bile dvije (svaka na svoj način) kompleksne partiture. Rihmov “Nachtordnung” sastavljen je od fragmenata i zahtijeva 15 solističkih dionica, a ruka Marca Coppeyja pridonijela je uvjerljivoj i uglavnom preciznoj izvedbi djela koje je potpuna novina u repertoaru ansambla. Izvedba Schönbergove “Preobražene noći” bila je vrhunac večeri. Iako su se na samom početku djela članovi ansambla previše s oprezom “šuljali”, u cjelini su postigli snažnu ekspresivnost i predanost što ih zahtjeva ova partitura.

 

Ana Baron, Jutarnji list (kliknite za puni članak)